Sestra mi je poklonila ovu knjigu pre nekoliko godina, a ja sam je tek ovog leta pročitala i saznala nešto više o edukativnim metodama ove pamente Italijanke. Dete je "upijajući um" i "vrelo ljubavi", i to su osnovna polazišta njene filozofije. Knjiga je namenjena pedagozima, vaspitačima i učiteljima, ali i roditeljima. Sadrži poglavlja o razvoju dečijeg govora, njihovog temperamenta, inteligencije i socijalizacije. Knjiga je teorijska, a ako znate i imate neke praktične primere ovih principa, javite mi... Do tada, želim vam prijatno čitanje (buona lettura!).
0 Comments
Ako još niste smislili svoju prvoaprilsku šalu, evo prilike da iskoristite fazon koji primenjuju Italijani na taj dan. Nacrtate na papiru jednu lepu veliku ribu, isečete je i zalepite na leđa Vaše "žrtve", ali tako da on/ona to ne vidi.
Ova tradicija je originalno francuska i potiče iz 16.veka. Po legendi, tada se Nova godina slavila od 25.marta do 1.aprila, sve dok se nije usvojio sadašnji Gregorijanski kalendar kada se sve promenilo. Međutim, pošto su tada vesti sporo putovale, bilo je ljudi u Francuskoj koji su nastavili po starom dobrom običaju proslavljanja Nove godine 1.aprila. Kao odgovor na to, ovi obavešteniji građani u želji da ismeju one neupućene, smislili su šalu i počeli da im lepe papirne ribe na leđa. I tako je nastao Dan šale... Nasmejte se! :D Svi koji su studirali Italijanski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu imali su prilike da se susretnu sa ovim kapitalnim delom iz 16.veka, autora Lodovika Ariosta, i znaju koliki je njegov značaj. Ali malo je poznato da Matična biblioteka "Svetozar Marković" u Zaječaru poseduje unikatan primerak ove knjige iz 1899.godine, štampane u Milanu. Smatra se da ju je biblioteci poklonio sudija Živojin Jovanović, ali u bibliotečkoj arhivi nema nikakvih podataka o njemu niti od kada se knjiga tu nalazi.
Ali bitno je da ona danas krasi police gradske biblioteke, a ja sam je slučajno otkrila prilikom jedne posete biblioteci sa mojim đacima. Knjiga je pravi dragulj, deluje kao enciklopedija po svojim dimenzijama, sa mnoštvom crno-belih ilustracija uz svako pevanje, u kožnom povezu, dobro je očuvana. Hvala Suzani sa Dečjeg odeljenja i direktoru Đorđeviću koji su mi ukazali na ovo blago koje se nalazi u posedu zaječarske biblioteke i omogućili mi da ovu priču podelim sa vama. O njihovom doseljavanju u naše krajeve govori se u monografiji “Belgijska pruga kraj Timoka”, izdatoj povodom istoimene izložbe 2008.godine. Radilo se o grupi od 82 mlada Italijana koji su krajem 19.veka došli trbuhom za krugom i bili angažovani na izgradnji pruge koja je preteča današnje železnice. Među njima je bio i predak mog supruga (tačnije njegov čukundeda), Eugenio Beltrami, koji je bio rukovodilac radova. Svi njegovi potomci i dan danas žive u Zaječaru. Sama monografija predstavlja originalno svedočanstvo o tom vremenu i važnosti izgradnje pruge, i autorsko je delo Nebojše Jovića i Jelice Ilić u saradnji sa Muzejom grada Zaječara, JP “Železnice Srbije”, Belgijskom ambasadom i ostalim ljubiteljima timočkih pruga i potomcima ljudi koji su učestvovali u njihovoj izgradnji. Obiluje istorijskim podacima i autentičnim fotografijama iz tog doba. Otac i sin na mostu (Eugenio i njegov sin Dragoljub)
Svim mojim đacima, njihovim roditeljima i dragim kolegama želim srećnu novu školsku godinu 2015/2016. i ono čemu se svi zajedno najviše radujemo, neka bude što više petica!
Svim mojim prijateljima, kolegama, učenicima i ostalim posetiocima mog sajta čestitam srećnu Novu 2015. godinu, sa željom da im se ostvari sve ono što budu zamislili u ponoć.
|
Arhiva
December 2020
Kategorije
All
O autoru
Pored podučavanja, bavim se i prevođenjem. Zanima me savremena psihologija, volim ples i putovanja. Okrenuta sam stalnoj edukaciji i radu na sebi. Veliki sam entuzijasta i optimista po prirodi, društvena sam, neposredna i komunikativna. I naravno, mama... |