Kad zavolite italijanski jezik, zavolećete i način života u Italiji, kao i mentalitet i navike samih Italijana. Moći ćete da razumete neke fenomene koji su karakteristični samo za njih, npr. ritual ispijanja espresa. Takođe, Italijani su narod koji mnogo gestikulira, čak i u vrlo formalnim situacijama. Prava je umetnost razumeti pojedinačno značenje svakog od tih pokreta.
Italijanski jezik se najbolje uči kroz igru, jer ona doprinosi boljem usvajanju i obnavljanju gradiva. Možete vežbati čak i gramatiku na taj način. Kako učiti italijanski jezik?
Pozitivna i vedra atmosfera čini učenika opuštenim i lišenim stresa. U takvom ambijentu ostvaruje se spontanost komunikacije, učenik brže i efikasnije uči jer ne učestvuje samo svesna strana njegovog bića, već i ona nesvesna. Tako nestaje barijera, on je slobodniji i ima više hrabrosti da se upusti u razgovor.
Princip "učenja kroz igru" je podsticajan i izazovan. Tako se budi takmičarski duh, interakcija među učenicima je stalna, međusobno se dopunjuju i sarađuju. Učenici se zabavljaju i ne primećuju da, u stvari, oni na taj način uče. U formu igre spadaju ukrštene reči i anagrami, razni kvizovi, ali i poznate društvene igre tipa "Ne ljuti se čoveče" i "Monopol."
Multimedijalna nastava je pravi benefit za učenika. To nije samo slušanje CD-a iz udžbeničkog kompleta. Sada je učenje italijanskog jezika dostupno i putem gledanja video-materijala, koji su prilagođeni određenom nivou znanja i uzrastu. To su uglavnom kratkometražni filmovi na određenu temu i reklamni spotovi.
Na taj način učenik se dodatno koncentriše, on i gleda i sluša istovremeno, i skoro uvek je sposoban da pruži tačan odgovor na određeno pitanje nakon 1-2 gledanja. A pritom se i zabavlja...
I na kraju, tekovina ovakvog načina usvajanja jezika jeste i stvaranje zadovoljstva čitanja na italijanskom jeziku, koje će obogatiti jezičke kompetencije učenika na najbolji mogući način.
Uvek treba instistirati da, dok se čita neki nepoznati tekst, nije bitno razumeti pojedinačno značenje svake reči, a još manje da se svaka nepoznata reč traži u rečniku. Bitno je razumeti kontekst, shvatiti tekst u globalu. Tako se stvara ljubav prem jeziku a ne otklon, jer učenik nije obeshrabren, već upravo suprotno - on zna "šta je pisac hteo da kaže".